Najčešći metabolički put konjugacije u ljudi je glukuronidacija zbog svojih različitih i brojnih potencijalnih supstrata. Enzim UGT2B7, kodiran genom UGT2B7, eksprimiran je u bubrezima i crijevima, a aktivan je i u mozgu. Podatci o učestalosti polimorfizma UGT2B7 u hrvatskoj populaciji vrlo su ograničeni. Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti učestalost polimorfizma UGT2B7 c.-161C>T (rs7668258), povezanoga s promijenjenom aktivnošću enzima, u hrvatskoj populaciji te ga usporediti s učestalošću u drugim etničkim skupinama. Ovaj je polimorfizam u potpunoj neravnoteži vezanosti s potvrđenom važnom varijantom UGT2B7 c.802C>T (UGT2B7*2, rs7439366) u kliničkoj medicini. Svi ispitanici redovito su upućivani na farmakogenetičko ispitivanje u KBC Zagreb, a svi podatci prikupljani su nekoliko godina i retrospektivno analizirani. Genotipizacija je provedena lančanom reakcijom polimeraze u stvarnom vremenu (PCR) korištenjem TaqMan® testa genotipizacije metabolizma lijekova za UGT2B7 c.-161C>T (rs7668258). Ukupno je bio uključen 501 pacijent: njih 120 (23,95 %) bili su nositelji genotipa UGT2B7 c.-161CC, njih 255 (50,9 %) bili su heterozigotni nositelji (UGT2B7 c.-161CT), a 126 (25,15 %) ispitanika homozigotni nositelji UG2TB7 c.-161TT. Učestalost alela varijante UGT2B7 c.-161C>T u ovom istraživanju bila je T=0,506. Kao zaključak, učestalost alelnih varijanti i genotipova UGT2B7 c.-161C>T u hrvatskoj populaciji u skladu je s ostalim europskim populacijama.
