<trans-abstract xml:lang="de" xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">

Cilj ovog istraživanja bio je ocijeniti genotoksično djelovanje nanočestica Al2O3, Fe2O3 i Cu pomoću citogenetičkih testova kromosomskih aberacija, mikronukleus- i komet-testa u stanicama koštane srži muških BALB/c miševa. Miševi su intraperitonalnom injekcijom 14 dana primali jednu od triju doza Al2O3 ili Fe2O3 (75, 150 ili 300 mg/kg) odnosno Cu (5, 10 ili 15 mg/kg) nanočestica jednom na dan, dok je negativna kontrolna skupina primala destiliranu vodu a pozitivna mitomicin C i metil-metansulfonat. Nanočestice Al2O3 i Fe2O3 nisu iskazale genotoksično djelovanje, ali je zato bakar potaknuo značajnu (P&lt;0,05) genotoksičnost u odnosu na negativnu kontrolu. Naši rezultati nadopunjuju spoznaje o rizicima za zdravlje povezanima s profesionalnom i drugom izloženosti (npr. putem potrošačke robe ili gdje se takve čestice primjenjuju u svrhu liječenja) nanočesticama Al2O3, Fe2O3 i Cu u ljudi te mogu poslužiti kao referenca pri utvrđivanju neškodljivih razina izloženosti u regulacijskim aktima. Potrebna su, međutim, daljnja istraživanja kronične toksičnosti ovih nanočestica <italic>in vivo</italic> kako bi se osigurala njihova sigurna primjena i spriječila štetna prisutnost u okolišu.
</trans-abstract>

Cilj ovog istraživanja bio je ocijeniti genotoksično djelovanje nanočestica Al2O3, Fe2O3 i Cu pomoću citogenetičkih testova kromosomskih aberacija, mikronukleus- i komet-testa u stanicama koštane srži muških BALB/c miševa. Miševi su intraperitonalnom injekcijom 14 dana primali jednu od triju doza Al2O3 ili Fe2O3 (75, 150 ili 300 mg/kg) odnosno Cu (5, 10 ili 15 mg/kg) nanočestica jednom na dan, dok je negativna kontrolna skupina primala destiliranu vodu a pozitivna mitomicin C i metil-metansulfonat. Nanočestice Al2O3 i Fe2O3 nisu iskazale genotoksično djelovanje, ali je zato bakar potaknuo značajnu (P<0,05) genotoksičnost u odnosu na negativnu kontrolu. Naši rezultati nadopunjuju spoznaje o rizicima za zdravlje povezanima s profesionalnom i drugom izloženosti (npr. putem potrošačke robe ili gdje se takve čestice primjenjuju u svrhu liječenja) nanočesticama Al2O3, Fe2O3 i Cu u ljudi te mogu poslužiti kao referenca pri utvrđivanju neškodljivih razina izloženosti u regulacijskim aktima. Potrebna su, međutim, daljnja istraživanja kronične toksičnosti ovih nanočestica in vivo kako bi se osigurala njihova sigurna primjena i spriječila štetna prisutnost u okolišu.

Genotoxicity of aluminium oxide, iron oxide, and copper nanoparticles in mouse bone marrow cells

Women University Mardan Faculty of Sciences, Department of Biotechnology

National Institute for Biotechnology and Genetic Engineering (NIBGE), Environmental Biotechnology Division, Environmental Toxicology & Molecular Diagnosis Lab

Archives of Industrial Hygiene and Toxicology

This work is licensed under the Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 3.0 License.

Genotoksičnost nanočestica aluminijeva oksida, željeznog oksida i bakra u mišjim stanicama koštane srži

Cilj ovog istraživanja bio je ocijeniti genotoksično djelovanje nanočestica Al2O3, Fe2O3 i Cu pomoću citogenetičkih testova kromosomskih aberacija,...

Genotoxicity of aluminium oxide, iron oxide, and copper nanoparticles in mouse bone marrow cells

Article Category: Original article

Data publikacji: 30 gru 2021

Zakres stron: 315 - 325

Otrzymano: 01 lip 2021

Przyjęty: 01 lis 2021

DOI: https://doi.org/10.2478/aiht-2021-72-3578

© 2021 Heinz-Elmar Tenorth, published by Sciendo

This work is licensed under the Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 3.0 License.