Deciphering the molecular landscape of ionising radiation-induced eye damage with the help of genomic data mining

Izloženost ionizirajućem zračenju čak i pri niskim razinama može pridonijeti nastanku oštećenja oka. Međutim, osnovni molekulski mehanizmi i dalje nisu potpuno razjašnjeni. Cilj našega istraživanja bio je ispuniti tu nedostajuću kariku primjenom sveobuhvatnog in silico pristupa problemu. U tu svrhu, pomoću genomskih baza podataka, portala i poslužitelja (Comparative Toxicogenomics Database, ToppGene Suite portal, Cytoscape, GeneMANIA i Metascape), identificirano je šest ključnih regulacijskih gena koji su povezani s oštećenjem oka prouzročenog ionizirajućim zračenjem (ATM, CRYAB, SIRT1, TGFB1, TREX1 i YAP1) i koji su svi bili u fizičkoj interakciji. Neke od identificiranih molekulskih funkcija odnosile su se na mehanizme popravka oštećenja DNA, a druge su bile uključene u vezanje proteina, enzimsku aktivnost, metaboličke procese i posttranslacijske modifikacije proteina. Biološki procesi uglavnom su bili povezani s odgovorom na oštećenje DNA, pogotovo sa signalnim putem p53. Uočena je i značajna uloga nekoliko miRNA, poput hsa-miR-183 i hsa-miR-589, u mehanizmima povezanima s oštećenjem oka prouzročenog ionizirajućim zračenjem. Osim toga, u ovom je istraživanju opisana korisna metoda za ispitivanje štetnih učinaka izloženosti zračenju.