Drug-drug-gene interactions as mediators of adverse drug reactions to diclofenac and statins: a case report and literature review

Statini i nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID) učestalo se propisuju, pa i kao konkomitantna terapija. Postoji značajna interindividualna razlika u osjetljivosti na njihove najčešće nuspojave. Rizični čimbenici za razvoj nuspojava tih lijekova mogu biti povezani s lijekom i pacijentom ili s vanjskim čimbenicima. Polifarmacija je česta u kroničnih bolesnika i povećava rizik od razvoja interakcija lijekova. Istodobna primjena lijekovima koji inhibiraju CYP, UGT, ABC i / ili SLC prijenosnike lijekova (ABCB1, ABCG2 i OATP1B1) povezana je s produljenjem bioraspoloživosti lijekova, što rezultira povećanim rizikom od razvoja nuspojava. S tim u vezi, predstavljamo slučaj 46-godišnje žene koja je tijekom dvije godine doživjela akutno oštećenje bubrega i jetre, kao i mialgiju, dok je uzimala diklofenak, atorvastatin, fiksnu kombinaciju simvastatina / fenofibrata istovremeno s nekoliko drugih lijekova, uključujući pantoprazol i furosemid. Analiza dobivenih farmakogenetičkih rezultata te pregled dosadašnjeg znanja u tom području upućuju na zaključke da interakcije lijek-lijekgen mogu produljiti bioraspoloživost primijenjenih lijekova. Mehanizam se argumentirano temelji na sporijoj sposobnosti detoksikacije i smanjenoj eliminaciji putem jetre i bubrega, što rezultira toksičnošću za više organa. Jednako tako, prikazuje se važnost polimorfizama CYP u biotransformaciji endogenih supstrata poput arahidonske kiseline i u njihovoj modulacijskoj ulozi u patofiziološkim procesima. Danas postoje prilično značajni znanstveni dokazi o određenim farmakogenetičkim spoznajama koji rezultiraju povećanim rizikom od razvoja nuspojava za spomenute lijekove, no unatoč tomu, farmakogenetička analiza prije uvođenja lijekova u terapiju još nije uvedena u redovitu kliničku praksu.