Točne i precizne metode za mjerenje aktivnosti 226Ra i 222Rn u pitkim vodama, kao i u površinskim i podzemnim vodama, nužne su kako bi se procijenilo izlaganje zračenju i radiološki rizik za zdravlje stanovništva. Tekućinska scintilacijska spektrometrija (tzv. liquid scintillation counting, krat. LSC) veoma je pogodna metoda za koju je potrebno pripremiti bilo monofazne (homogene) ili dvofazne uzorke. Cilj našega istraživanja bio je usporediti detekcijsku učinkovitost spomenutih metoda na stvarnim uzorcima iz Niške Banje s povišenom koncentracijom aktivnosti 222Rn, u koje je dodana otopina standarda 226Ra, što je dalo uvid u ponašanje tih uzoraka, njihovu stabilnost i utjecaj 226Ra na mjerenje koncentracije 222Rn. Prisutnost 226Ra može se preciznije detektirati u homogenim uzorcima, a dvofazna metoda pouzdanija je pri mjerenju sadržaja 222Rn s manjim 226Ra doprinosom u dobivenim rezultatima. Međutim, u monofaznim uzorcima dobiva se veća točnost pri neizravnom mjerenju koncentracija aktivnosti 226Ra. Nakon uspostavljanja radioaktivne ravnoteže između 222Rn i 226Ra u uzorku, primijećeno je da kokteli koji se ne miješaju s vodom (u dvofaznim uzorcima) imaju ograničeni kapacitet za transfer radijeva potomka 222Rn iz vode u organsku fazu. Također smo zaključili da se uzorci s prirodno povišenim sadržajem 222Rn ne trebaju obogaćivati višim koncentracijama 226Ra od onih pronađenih u stvarnim uzorcima te da je kalibriranje metode s dvofaznim uzorcima izazovno pri mjerenjima koja traju duže vrijeme. Daljnja istraživanja zahtijevaju obogaćivanje znatno nižim koncentracijama 226Ra radi dobivanja praktičnih odgovora na pitanja koja proizlaze iz demonstriranih fenomena.
