Telomere fragility in radiology workers occupationally exposed to low doses of ionising radiation

Biološki učinci ionizirajućega zračenja (IZ) pripisuju se oštećenjima DNA i indirektnim učincima kroz povećanu proizvodnju reaktivnih vrsta kisika. Iako se telomere rabe kao pokazatelji radioosjetljivosti, o njihovu ponašanju kao odgovoru na ionizirajuće zračenje u uvjetima profesionalne izloženosti i dalje se raspravlja. U ovom radu željeli smo istražiti duljinu i strukturu telomera u bolničkih radnika koji su profesionalno izloženi ionizirajućem zračenju te povezati te nalaze s oksidacijskim biomolekulama i kromosomskim aberacijama. Uzorci krvi izloženih ispitanika i zdravih kontrola uzeti su za analizu tijekom rutinskoga godišnjeg zdravstvenog pregleda. Osim kromosomskih aberacija, u uzorcima plazme izmjereni su i parametri oksidacijskoga stresa [prooksidacijska/antioksidacijska ravnoteža (PAB), lipidna peroksidacija i 8-okso-dG], a procjena duljine i strukture telomera provedena je metodom Q-FISH na metafaznim kromosomima. Analiza kromosomskih aberacija pokazala je da od 34 ispitanika njih 14 ima kromosomske aberacije (skupina 1), a 20 nije imalo aberacije (skupina 2). Nije bilo značajne razlike u spolu ili dobi ni u duljini telomera između skupina. Međutim, incidencija lomljivih telomera bila je značajno veća u objema skupinama ispitanika izloženih IZ-u u usporedbi s kontrolnim ispitanicima. Produkti peroksidacije lipida i 8-okso-dG također su bili značajno viši u objema skupinama. Učestalost lomljivih telomera u pozitivnoj je korelaciji (statistički značajna) s razinama 8-okso-dG u plazmi, što sugerira da kontinuirano izlaganje niskim dozama ionizirajućeg zračenja izaziva oksidacijsko oštećenje baza, koje bi moglo biti uzrok lomljivosti telomera u profesionalno izloženih osoba. Međutim, potrebna su daljnja istraživanja kako bi se razjasnila uloga lomljivih telomera kao potencijalnih biomarkera za izloženost niskim dozama ionizirajućeg zračenja.