Imobilizacija bolesnika hlapljivim anesteticima (HA) tijekom radioterapije ponekad je neizbježna. Iako je poznato da i HA i ionizirajuće zračenje mogu imati nefrotoksične učinke, ne postoje istraživanja o njihovu kombiniranom učinku na oštećenje DNA bubrežnih stanica. Cilj ovog istraživanja in vivo na miševima soja Swiss albino bio je utvrditi oštećenje DNA stanica bubrega (alkalni komet-test) nakon anestezije izofluranom, sevofluranom ili halotanom i izlaganja ionizirajućem zračenju u dozama od 1 Gy ili 2 Gy. Uzorke bubrežnoga korteksa uzeli smo nakon 0, 2, 6 i 24 sata od izlaganja i izmjerili parametre komet-testa: duljinu repa i njegov intenzitet. Kako bismo kvantificirali učinkovitost staničnoga popravka, izračunali smo indeks popravka stanične DNA. Izloženost bilo kojem od testiranih anestetika povećalo je oštećenje DNA u odnosu na kontrolu, slično kod sevoflurana i izoflurana, a najveće kod halotana. U kombiniranom izlaganju HA-u i zračenju od 1 Gy, oštećenje DNA ostalo je na sličnim razinama u svim vremenskim točkama, ili je bilo čak niže od oštećenja prouzročenih samim zračenjem. Halotan je ponovno izazvao najveća oštećenja. U kombiniranom izlaganju sa zračenjem od 2 Gy sevofluran je značajno povećao intenzitet repa tijekom prvih triju vremenskih točaka, koji se smanjivao te je nakon 24 sata čak bio niži nego u uzorcima koji su bili izloženi samo zračenju. Potrebna su daljnja istraživanja mehanizma djelovanja kako bi se utvrdilo u kojoj mjeri oštećenja ostaju u bubrežnim stanicama nakon duljeg razdoblja, kao i koliko se učinkovito stanice mogu oporaviti nakon jednokratnog ili višekratnog izlaganja HA-u i zračenju.
