<trans-abstract xml:lang="hr" xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">

<p>Cilj je ovoga istraživanja bio usporediti biološku aktivnost etanolnih ekstrakata propolisa pčelinje pasmine <italic>Apis mellifera caucasica</italic> iz dviju turskih provincija: Ardahana i Erzuruma. Testirana su njihova antioksidacijska, anticitotoksična, antikancerogena, antibakterijska i antifungalna svojstva. Uzorci iz tih dviju provincija razlikovali su se u mineralnom i organskom sastavu koji je odražavao njihovo zemljopisno podrijetlo. Test redukcije željeza/antioksidacijske snage (engl. <italic>ferric reducing antioxidant power</italic>, krat. FRAP) otkrio je superiornost ardahanskoga propolisa nad erzurumskim, no bez obzira na podrijetlo i prisutnost mitomicina Cu mediju, oba su propolisa povećala vijabilnost ljudskih perifernih limfocita, a učinak je ovisio o koncentraciji i trajanju. Propolis iz Erzuruma iskazao je najveću antikancerogenu aktivnost u koncentracijama od 62,5 i 125 μg/mL, no ona se smanjila s višim koncentracijama. Oba su propolisa također iskazala antibakterijsku aktivnost sličnu ampicilinskoj i penicilinskoj kontroli, osim kad se radilo o bakteriji <italic>Pseudomonas aeruginosa</italic>. Međutim, oba su zakazala protiv plijesni <italic>Candida albicans</italic> i <italic>Yarrowia lipolytica</italic>. Može se zaključiti da uzorci propolisa iz obiju provincija pružaju obećavajuće biološke aktivnosti, no u daljnja istraživanja, koja se trebaju usmjeriti na traženje optimalnih koncentracija za postizanje željenog učinka, treba uključiti i nekrotični put u mehanizmu djelovanja kako bi se stekao bolji uvid u njihovo antikancerogeno djelovanje.</p></trans-abstract>

Cilj je ovoga istraživanja bio usporediti biološku aktivnost etanolnih ekstrakata propolisa pčelinje pasmine Apis mellifera caucasica iz dviju turskih provincija: Ardahana i Erzuruma. Testirana su njihova antioksidacijska, anticitotoksična, antikancerogena, antibakterijska i antifungalna svojstva. Uzorci iz tih dviju provincija razlikovali su se u mineralnom i organskom sastavu koji je odražavao njihovo zemljopisno podrijetlo. Test redukcije željeza/antioksidacijske snage (engl. ferric reducing antioxidant power, krat. FRAP) otkrio je superiornost ardahanskoga propolisa nad erzurumskim, no bez obzira na podrijetlo i prisutnost mitomicina Cu mediju, oba su propolisa povećala vijabilnost ljudskih perifernih limfocita, a učinak je ovisio o koncentraciji i trajanju. Propolis iz Erzuruma iskazao je najveću antikancerogenu aktivnost u koncentracijama od 62,5 i 125 μg/mL, no ona se smanjila s višim koncentracijama. Oba su propolisa također iskazala antibakterijsku aktivnost sličnu ampicilinskoj i penicilinskoj kontroli, osim kad se radilo o bakteriji Pseudomonas aeruginosa. Međutim, oba su zakazala protiv plijesni Candida albicans i Yarrowia lipolytica. Može se zaključiti da uzorci propolisa iz obiju provincija pružaju obećavajuće biološke aktivnosti, no u daljnja istraživanja, koja se trebaju usmjeriti na traženje optimalnih koncentracija za postizanje željenog učinka, treba uključiti i nekrotični put u mehanizmu djelovanja kako bi se stekao bolji uvid u njihovo antikancerogeno djelovanje.

Chemical and biological characteristics of propolis from <italic>Apis mellifera caucasica</italic> from the Ardahan and Erzurum provinces of Turkey: a comparative study

Archives of Industrial Hygiene and Toxicology

This work is licensed under the Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.

Chemical and biological characteristics of propolis from  from the Ardahan and Erzurum provinces of Turkey: a comparative study

Cilj je ovoga istraživanja bio usporediti biološku aktivnost etanolnih ekstrakata propolisa pčelinje pasmine Apis mellifera caucasica iz dviju turskih...

Chemical and biological characteristics of propolis from Apis mellifera caucasica from the Ardahan and Erzurum provinces of Turkey: a comparative study

Article Category: Original article

Pubblicato online: 30 mar 2021

Pagine: 53 - 69

Ricevuto: 01 set 2020

Accettato: 01 mar 2021

DOI: https://doi.org/10.2478/aiht-2021-72-3492

© 2021 Mehmet Arslan, Yusuf Sevgiler, Celal Güven, Zehra Tuğba Murathan, Nurcan Erbil, Deniz Yıldırım, Mehmet Büyükleyla, Şakire Karadaş, Rima Çelik, and Eyyüp Rencüzoğulları, published by Sciendo

This work is licensed under the Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.