Nephrotoxicity and genotoxicity of silver nanoparticles in juvenile rats and possible mechanisms of action

Zbog široke primjene i rizika od štetnog djelovanja srebrnih nanočestica (AgNP) na mladi organizam u razvoju, u središtu pažnje ovog istraživanja bila je njihova nefrotoksičnost i genotoksičnost u 32 mužjaka Wistar štakora od 14. dana starosti koji su intraperitonealno primali otopinu AgNP-a (3 mg/kg tjelesne težine). Štakori su nasumce raspoređeni u tri izložene skupine (osam po skupini) – prva jedan tjedan, druga dva, a treća tri – i jednu kontrolnu skupinu, koja je primala fiziološku otopinu. Kad su štakori navršili osam tjedana, napravili smo pretrage krvi na kreatinin i mokraće na mikro albumin, a zatim i histološku pretragu s bojenjem hematoksilinom i eozinom (H&E). U životinja koje su tri tjedna bile izložene AgNP-u utvrđena je proteinurija, a H&E bojenjem utvrđene su patološke promjene na presjecima bubrežnog tkiva. Alkalnim komet testom otkriveno je oštećenje DNA u skupinama izloženima dva odnosno tri tjedna. Svi naši rezultati upućuju na to da kronična izloženost AgNP-u, makar i u niskim dozama, može utjecati na zdravlje životinja. Primarni je razlog za to vjerojatno povišena proizvodnja reaktivnih kisikovih spojeva (engl. reactive oxygen species, krat. ROS), koja je rasla s vremenom izloženosti. Visokoreaktivni kisikovi spojevi mogu uzrokovati velika strukturna oštećenja bjelančevina i DNA, izmijeniti ekspresiju ionskih kanala bjelančevina te potaknuti upalu. Rezultati našega in vivo istraživanja pozivaju ne samo na zabrinutost zbog nefrotoksičnih i genotoksičnih učinaka srebrnih nanočestica na mlade organizme nego i na potrebu daljnjeg istraživanja promjenjivih svojstava nanočestica ne bi li se rizik od njihova štetnog djelovanja sveo na najmanju moguću razinu.