Epigenetic toxicity and cytotoxicity of perfluorooctanoic acid and its effects on gene expression in embryonic mouse hypothalamus cells

Premda je perfluorooktanska kiselina (PFOA) dobro znana kao endokrini disruptor, i dalje se malo zna o mehanizmima u pozadini njezina djelovanja na stanice i njezine toksičnosti u kritičnoj fazi razvoja hipotalamusa. Stoga smo istražili njezino djelovanje u staničnoj liniji N46 hipotalamusa mišjeg embrija (mHypoE-N46) da bismo saznali o mehanizmima kroz koje ih PFOA oštećuje. S tom smo svrhom analizirali vijabilnost stanica, globalnu metilaciju DNA i gensku ekspresiju izloženih stanica. Porastom koncentracija PFOA padala je stanična vijabilnost, a globalna DNA metilacija rasla. Usto je PFOA značajno utjecala na ekspresiju gena povezanih s apoptozom i staničnim ciklusom, neurotrofnih gena te Tet, Dnmt i Mecp2 gena. Naše istraživanje ukazuje na to da izloženost PFOA utječe na preživljenje stanica hipotalamusa mišjeg embrija reprogramiranjem obrazaca metilacije DNA te promjenama u genima zaduženim za održavanje homeostaze. Metilacija DNA i promjene u ekspresiji Mecp2 gena izazvane djelovanjem PFOA također imaju široki spektar implikacija, budući da utječu na promjene u genima zaduženim za druge važne mehanizme u embrijskom hipotalamusu. Stoga naše istraživanje može poslužiti kao dobra polazna točka za daljnje istraživanje mehanizama djelovanja PFOA na razvoj hipotalamusa.