Online veröffentlicht: 15. Sept. 2025
Seitenbereich: 15 - 33
Eingereicht: 02. Apr. 2024
Akzeptiert: 16. Apr. 2024
DOI: https://doi.org/10.2478/sjdv-2024-0002
Schlüsselwörter
© 2024 Dubravka Živanović et al., published by Sciendo
This work is licensed under the Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.
Celulitis predstavlja akutno inflamatorno oboljenje kože i potkožnog tkiva. Može zahvatiti bilo koju regiju tela. Celulitis donjih ekstremiteta je najčešći, javlja se u oko 88% svih celulitisa. Manifestuje se u vidu brzo progredirajućeg edema potkožnog tkiva sa izraženim eritemom, nejasnih granica, koji se pseudopodno širi, i palpatorno toplom i bolnom kožom. Celulitis se može prezentovati u vidu blage, umerene ili teške forme, u zavisnosti od kliničkog nalaza i odsustva ili prisustva sistemskih simptoma. U većini slučajeva, pacijenti sa celulitisom zahtevaju hospitalno lečenje, i potreba za hospitalizacijom raste sa uzrastom pacijenta. U zavisnosti od ispitivane populacije, različita je učestalost određenih patogena. Najčešći uzročnici celulitisa kod imunokompetentnih osoba su beta hemolitički streptokok (grupe A, B, C, G i F) i nešto ređe Staphylococcus aureus. S. aureus rezistantan na meticilin (MRSA) u porastu je od 2000. godine i doveo je do značajnog porasta purulentnih celulitisa, odnosno kolonizacije kod pacijenata. Iako je celulitis široko rasprostranjen, u većini zemalja još uvek nema jasno definisanih vodiča (dijagnostičkih i terapijskih). Terapija celulitisa se uglavnom zasniva na empirijskom iskustvu. Nekomplikovani celulitisi obično zahtevaju samo oralnu primenu antibiotika, a umerene i teške forme terapiju parenteralnim antibioticima. Preteranu upotrebu antibiotika treba izbegavati jer dovodi do stvaranja rezistentnih sojeva.